Pred nama je jedan od romana
Agate Kristi ciju pricu pratimo kroz pripovedanje kapetana Artura
Hejstingsa, Poaroovog najboljeg prijatelja. Na samom pocetku romana,
dok razgovara sa svojom mladom saputnicom u vozu, on joj objasnjava:
"... Dijelim stan s jednim
vrlo zanimljivim covjekom. On je Belgijanac - bivsi detektiv. Smjestio
se u Londonu kao privatni detektiv i ide mu izvanredno dobro..."
Ni slutio nije, a ni mi sa njim, citajuci te prve stranice da ce
upravo ona biti zena njegovog zivota koju ce uskoro odvesti pred
oltar. I to opet zahvaljujuci Poaroou.
Vec sledeceg jutra, dok se spremao da doruckuje
sa Poaroom... on nam ga u ovom romanu opisuje: "...
Herculea Poirota vec sam opisao u nekoj drugoj prilici. Kakav izuzetan
mali covjek! Visina metar i sezdeset, glava jajasta oblika malo
nagnuta u stranu, oci koje zrace zelenim sjajem kad je uzbudjen,
ukruceni brkovi po vojnickoj modi, utjelovljenje same otmjenosti!
Kicoska i ulickana pojava. Posjedovao je nepokolebljivu sklonost
k redu. Taj bi covjeculjak neizmjerno patio kad bi uocio neki krivo
stavljeni ukras ili zrno prasine ili neku sitnu neurednost na necijoj
odjeci, i tako bi bilo sve dok ne bi dao oduska svojim osjecajima
i popravio stvar. "Red" i "Sustav" bili su
njegovi bogovi. Gajio je odredjeni prezir prema opipljivim dokazima
kao sto su otisci stopala ili pepeo od cigarete i tvrdio bi kako
oni - sami po sebi - ne bi dostajali da neki detektiv rijesi slucaj.
U takvoj bi prilici gotovo pretjerano samodopadno potapsao vrh
jajolike glave i s uzitkom primijetio: - Pravi posao dolazi iznutra.
lz malih sivih stanica zapamtite, uvijek iz malih sivih stanica,
mon ami..."
Nisu ni slutili da ce odmah posle dorucka, nakon
sto je Poaro procitao svoju jutarnju postu prihvatiti novi slucaj
i krenuti ponovo put Francuske iz koje se kapetan Hejstings upravo
vratio... Cuveni bogatas Reno, koji je imetak stekao na juznoamerickom
kontinentu, pisao je Poarou trazeci njegove usluge... Sumnjao je
da mu je vec neko vreme zivot u opasnosti... I bice u pravu...
Iako su krenuli istog dana, Poaro i Hejstings ce stici prekasno
u njegovu vilu... ali u svakom slucaju na vreme da zajedno sa francuskim
istraziteljima krenu u zajednicki poduhvat razotkrivanja jos jednog
zlocina. Poaro na licu mesta zatice komesara Beksa sa kojim je
jos pre saradjivao na nekom slucaju... a ocekuje se i inspektor
Ziro, koji ce mu biti neposredni saradnik... Njihovo zajednicko
istrazivanje dace neki poseban francuski sarm celom slucaju jer
ce njih dvojica biti u stalnom "nadmudrivanju" tokom
istrage...
Pokojni gospodin Reno koji je strahujuci za svoj
zivot pisao i pozvao Poaroa, ubijen je na krajnje neobican i surov
nacin. Njegovo telo pronadjeno je ujutru probodeno nozem s ledja
u sveze iskopanom grobu na golf terenu koji se nalazi odmah pored
granice njegovog imanja a njegova zena nadjena je vezana u svojoj
sobi... Pronicljivo oko Herkula Poaroa primetice jednu neobicnu
pojedinost pri pogledu na telo mrtvog coveka... No, prvobitna teorija
o provalnicima pada u vodu dolaskom Poaroa i nakon njegove price
da je gospodin Reno imao odredjene strahove da bi mu se nesto moglo
dogoditi. Njegova zena kada je dosla sebi od soka saznavsi da joj
je muz ubijen ispricala je da su dva maskirana coveka upala u njihovu
sobu, nju su vezali a muza joj odveli. Do ujutru, dok je posluga
nije pronasla vezanu, nista nije znala o njemu... Njeno iskreno
ocajanje i bol pri pogledu na telo mrtvog muza govore Poarou da
ona nije nikako mogla biti umesana u sve to... No, da li je moguce
da sve to ipak samo dobra gluma...
Od posluge saznaju da je gospodina Renoa vecerima
znala posecivati madam Dobrej, njihova komsinica iz susedne vile
koja je zivela sama sa cerkom a koju je uvek docekivao on licno
kada bi mu se zena povukla u svoju sobu... Inspektor sumnja da
je pokojni gospodin Reno bio sa njom u tajnoj vezi... ali opet
ne veruje da njegova zena nije znala za njene kasne vecernje posete...
S druge strane, posluga mu saopstava da ga je sinoc takodje posetila
jedna dama... ali nisu bas sigurni da se radi o madam Dobrej...
Bila je to neka druga zena... U dzepu ubijenog pronalaze i ljubavno
pismo zene potpisane kao "Bella" u kome mu ona, doduse
saljivo, preti da ce ga ubiti ako je ostavi... Da li je te veceri
uoci ubistva Bella bila kod njega...? Ili je u pitanju opet neka
treca zena...?
Osim jednog poveceg iznosa koji je testamentom
ostavio svom vernom sekretaru, sav ostali imetak nasledjuje njegova
zena... sto moze biti nezgodno za njegovog odraslog sina koji je
time stavljen u zavistan polozaj od majke... Na podu dnevne sobe
nalaze komadic papira koji je ocito bio deo napisanog pa pocepanog
ceka i na njemu napisano "Duveen"... Kome je napisao
cek, pa se predomislio...? Ili ga je osoba koja ga je dobila od
njega pocepala iz nekog razloga... Da li je to bila tajanstvena
dama koja ga je vece uoci ubistva posetila...? Pol Reno je ubijen
nozem koji je pripadao njegovoj zeni. Ona ga je, pak, dobila na
poklon od sina koji joj ga je doneo kao suvenir iz rata... Njihov
sin, je po ocevom nalogu, dan pre ubistva poslovno otputovao za
Juznu Ameriku... Istrazitelji se odlucuju saznati nesto vise o
njegovim poznanicima i poslovima koje je imao u Juznoj Americi...
Odlaze da posete i madam Dobrej. O njoj je policija
saznala je da je ona zena osrednjih prihoda a da je u poslednje
vreme polagala velike sume novca u banku... Nije li po sredi mozda
bila ucena i nije li njen odnos sa pokojnikom bio "poslovne"
prirode... Nije li ona mozda znala neku njegovu tajnu iz proslosti...
Poaro je zamisljen posle susreta sa njom... Odnekud mu je bila
jako poznata... Ali, odakle...? Ona sa cerkom ovde zivi vec vise
od dvadeset godina... Poaro je zbunjen ali je siguran da ne gresi...
Iznenada, gotovo na licu mesta gde je izvrseno ubistvo, kapetan
Hejstings zatice svoju mladu saputnicu iz voza koju je upoznao
pre nekoliko dana... Ona je vise nego odusevljena sto ga srece
a posebno kada cuje razloge njegovog boravka u malom francuskom
gradu i trazi od njega da joj isprica sve detalje... da joj pokaze
mrtvo telo, da vidi noz kojim je ubijen... Moze li joj Hejsting
verovati... ali on ipak resava da ispuni njene zelje... Ali, otkuda
ona bas tu kada mu je u vozu rekla da ide u drugom pravcu...?
I dok policija na sve moguce nacine pokusava da
sazna ko je tajanstvena "Bella" i da li je ona i Bella
Duveen... ne sluteci koliko im je ona zapravo blizu... i ko je
uopste ona... iznenada se pojavljuje i sin pokojnog Renoa koji
uopste nije u Juznoj Americi kako se pretpostavljalo... Da li njegova
svadja sa ocem noc uoci ubistva znaci nesto vise i nije li mladic
umesan u sve to...
I dok se pred njima otvara bezbroj pitanja... Poaro
pokusava da odgonetne zasto je gospodin Reno nadjen u kucnom ogrtacu
nekoliko brojeva vecem... zasto je rucni sat njegove zene zurio
dva sata... Zasto su kucna vrata bila otkljucana... zasto posluga
i pored drvenih stepenica koje su uzasno skripale nije nista cula...
kako je odjednom nestao noz kojim je izvrsen zlocin... zasto je
uopste nestao kad na njemu nije bilo nikakvih otisaka... gde ce
taj noz kasnije biti pronadjen... da li je u pitanju isti noz...
da li postoje dva ista noza... i ko je tajanstveni muskarac koji
je ubrzo nadjen proboden tim istim nozem nedaleko od mesta prvog
zlocina...?
Poaro traga za odgovorima na pitanja zasto je gospodin
Reno iznenada, dve nedelje pre tragedije promenio svoj testament
u korist zene, ostavljajuci sina bez polovine nasledstva... zasto
o tome nije obavesten njegov sekretar koji je bio upoznat sa sadrzajem
predhodnog zavestanja... i da li je tacno da nije bio upoznat ili
on samo tako kaze...
I dok se kapetan Hejstings sve vreme divio savremenim
metodama mladog inspektora Ziroa... slucaj ce naravno resiti Poaro...
izvrsice poredjenje sa zlocinom koji se desio na gotovo istovetan
nacin pre vise od dvadeset godina i izvesce ispravne zakljucke...
s jednom vrlo bitnom razlikom... Inspektor Ziro, sav ponosan hapsi
jednu osobu... Poaro zna da je on pogresio i zna da mora brzo da
reaguje... jer zna da ne sme pogresna osoba biti optuzena za ovaj
zlocin... ali prvi put u svojoj karijeri Agata nam pokazuje i otvoreni
sukob Poaroa i njegovog vernog Hejstingsa koji braneci zenu koju,
kako veruje, iskreno voli, otvoreno staje na stranu protiv svog
velikog prijatelja... Hejstings ga opisuje u tim trenucima: "...
Pomno sam ga pratio. Drzao se najnevinije i dubokoumno je zurio
u daljinu. Djelovao je previse miroljubivo i dokono da bih bio
spokojan. Znao sam kako je s Poirotom: sto manje opasno izgleda,
to je opasniji. Njegovo me je mirovanje uznemiravalo..."
Poaro ne moze vise da trpi nipodastavanja
i omalovazavanja mladog francuskog inspektora. On mu predlaze:
"...Monsieur Giraud, tijekom
cijeloga slucaja vase je ponasanje prema meni bilo namjerno uvredljivo.
Potrebna vam je pouka. Spreman sam kladiti se s vama za pet stotina
franaka da cu prije vas otkriti ubojicu monsieura Renaulda. Pristajete
li?..." Usput Poaro mora da resava
i ljubavne probleme svoj prijatelja Hejstingsa... Ovaj je u ocaju
jer ne zna gde bi trazio mladu Dulcie u koju je beznadezno zaljubljen...
Poaro mu odgovara: "... Ne
uzbudujte se! Prepustite to Tati Poirotu. Naci cu vam je, cim nadjem
pet malih slobodnih minuta!..."
I tako je Paoro bio zasluzan za ljubav zivota njegovog najboljeg
prijatelja Hejstingsa... i za jos jednu, na kraju, ostvarenu...
i tako je i Hejstings sa svojom Pepeljugom zavrsio u Juznoj Americi
posecujuci svog prijatelja Poaroa povremeno i upustajuci se sa
njim u cudesne avanture... A Poaro... pa, nista... on je dobio
onu opkladu...