Ovo
je jedan od romana Agate Kristi koji mozemo svrstati u klasike
kada je ona u pitanju. Tu se u pravom smislu reci moze videti njeno,
ne samo umece kada je smisljanje zapleta u piatnju, vec i umece
koje mozemo zaista nazvati umecem velikog pisca. Saslusati pet
prica, potpuno razlicitog stila, koje manje ili vise optuzuju istu
osobu, uz odredjene prisutne nijanse u smislu da li neko opravdava
njen postupak ili ne... i na kraju ipak izvesti sve dokaze da upravo
ta osoba nije kriva - to zaista predstavlja umece...
Veliki uspeh je postigao naravno i Herkul Poaro
resivsi slucaj koji se odigrao pre sesnaest godina. Mogao je da
se osloni samo na price pet glavnih aktera ove drame, na njihovo
(krhko) secanje o necemu sto jeste ostavilo traga u njihovim zivotima,
ali sto se ipak desilo dosta davno, da bi moglo biti pouzdano...
Herkul Poaro, odnosno, naravno, Agata Kristi, opet dolazi do onih
nijansi u pricama koje ce doprineti otkrivanju istine.
I
nama je evidentno vec na samom pocetku romana da Karolajn Krejl
nije ubila svog muza. Mada je Agata mogla da ucini roman neuobicajenim
i da Poaro ipak dodje do saznanja da jeste i da je ceo slucaj donekle
vodio bespotrebno, odnosno samo radi toga sto ga je to zamolila
njena cerka. Kada je napunila 21 godinu, cerka Karolajn i Amijasa
Krejla saznala je istinu o svom poreklu. Njena majka je navodno
ubila njenog oca, sudjeno joj je, osudjena je na dozivotnu robiju
i umrla posle godinu dana provedenih u zatvoru. Pred smrt napisala
je cerki pismo u kome porice krivicu. Mala, a sada velika, Karolajn
Krejl mora da zna sta je prava istina. Zato je angazovala Herkula
Poaroa. Kada ga je ugledala - bila je razocarana, misleci da je
mnogo mladji. On je umiruje: "Covek ne koristi, znate,
samo misice. Nije potrebno da se savijam i merim otiske stopala
i skupljam opuske od cigareta i ispitujem savijene travke. Dovoljno
mi je da se naslonim u svojoj stolici i razmisljam. Ovo - potapsao
se po svojoj jajolikoj glavi - ovo funkcionise!..."
Iako
je devojka bila ubedjena u nevinost svoje majke, Poaro je osecao
kao svoju duznost da je upozori da on ne prihvata njenu uverenost
u nevinost njene majke i ako on bude otkrio da istina govori drugacije
ona ce morati da je prihvati. A Poaro prihvata slucaj, svestan
da je sve sto ce od sada imati nesto malo uvida u arhiv policije,
u stare novinske isecke i secanja ljudi koji su radii na tom slucaju
pre sesnaest godina ili bili direktni ucesnici i svedoci. Poaro
najpre odlazi do tadasnjeg branioca Karolajn Krejl, zatim javnog
tuzioca, obilazi bivseg nacelnika policije koji je vodio slucaj
i od svih njih saznaje dosta toga da moze da sagleda opstu sliku
o ovom slucaju.
Amijas
Krejl je bio slikar, a uz to i veliki zenskaros. Kada je otrovan,
bio je u vezi sa mladom Elsom Grir i pretpostavka je bila da je
to bio dovoljan motiv njegovoj zeni da ga ubije, posto su postojale
izjave svedoka da je nameravao da je napusti i ode sa mladom i
zanosnom devojkom. Price su takodje govorile i o tome da je njemu
"neverstvo" bilo drugo zanimanje, da nije mogao ni umeo
da se odupre zenskim carima. Medjutim, svima se cinilo da je sa
Elsom drugacije i ozbiljnije. Karolajn Krejl je imala motiv, imala
je i priliku kada je muzu odnela flasu hladnog piva da se osvezi.
U casi iz koje je pio nadjeni su tragovi otrova, a flasica sa otrovom
je nadjena medju stvarima njegove zene, ona je zatecena kako u
panici brise tragove prstiju sa pivske flase kada je njen muz pronadjen
mrtav, ona je imala i priliku da ukrade otrov iz laboratorije njihovog
suseda Meredita Blejka... A postojala je i njena pretnja, doduse
izrecena u afektu - da ce ga ubiti ako se ne resi devojke... i
sve to pred svedocima... Jednom recju - sve je govorilo u prilog
tome da je upravo ona ubila svog muza. A ona se na sudu uopste
nije branila. Odbrana se bazirala na tome da je Amijas Krejl sam
uzeo otrov sto je bilo nespojivo sa njegovom licnoscu.
Ko
su bili ostali akteri ove drame? Ako izuzmemo njihovu cerku, tada
petogodisnju devojcicu, tu su bili Andjela Voren, Karolajnina mladja
polusestra koju je ova jos u detinjstvu obelezila za ceo zivot
bacivsi pritiskivac za hartiju na nju, unakazivsi joj lice pri
cemu je dete i oslepelo na jedno oko. Vodjena grizom savesti, posle
smrti roditelja, primila ju je kod sebe i nastavila da se brine
o njoj sa predanoscu, pokusavajuci da joj sto vise olaksa zivot
i sacuva je od svega sto je moglo da je zadesi. Kada je uhapsena
uredila je da se devojcica posalje na skolovanje u inostranstvo.
Tu su bili braca Filip i Meredit Blejk koji su odrasli sa Emijasom
i Karolajn, obojica pomalo zaljubljeni u nju, stalno su prigovarali
Emijasu zbog nacina zivota koji vodi i zbog toga sto povredjuje
Karolajn. Filip Blejk je bio najbolji Emijasov prijatelj koji nikada
nije oprostio Kerolajn sto ga je ubila. Bio je duboko uveren u
njenu krivicu. Bila je tu i Andjelina guvernanta Sesili Vilijams
koja je obozavala Karolajn i divila joj se zbog nacina na koji
dostojanstveno trpi ponasanje svog nevernog muza i prisustvo druge
zene u kuci... I bila je naravno ta druga zena, mlada i lepa Elsa
Grir koja je imala samo jedan cilj - lagodan zivot. U tome je uspela.
U medjuvremenu se udavala nekoliko puta i iz svakog braka izlazila
sve bogatila. Trenutno je bila Ledi Ditisam.
U
jednom su se svi slagali, Emijas i Karolajn su se voleli bez obzira
na njihove svadje i njegova neverstva. On je jedino ispred svega
stavljao svoje slikanje i nijedna zrtva nije bila prevelika ako
je u pitanju bila dobra slika, onakva kakvu zeli da dobije. Iako
nije slikao portrete, Elsa Grir je bila toliko napadna da ga ubedi
da je slika da ni ona nije prezala ni od cega da bi uspela u svom
naumu. Ubrzo je i sam Amijas imao osecaj da slikajuci Elzu, mladu
i punu zivota, zapravo slika svoje zivotno delo. Nista mu drugo
nije bilo vazno. Dok ne zavrsi svoju sliku - za njega je postojala
samo Elza. Ovoga puta je Elza zaista bila jedna od zena sa kojima
je bilo drugacije.
Posle
razgovora sa zvanicnicima koji su vodili ovu istragu, Poaro shvata
da je doslo vreme da poseti petoro ljudi koji su takoreci bili
svedoci zlocina. Bivsi nacelnik Hejl mu govori da je lud sto se
u to upusta jer ce se njihove price prilicno razlikovati. Posle
svih tih godina niko od njih se nece secati istih detalja... Paoro
mu odgovara: "...To je ono na sta najvise racunam. To
ce mi pokazati pravi put..." To je nama vec dobro
poznati nacin na koji Poaro dolazi do istine - slusajuci lazi.
Ovoga puta to nece biti lazi vec pet istina... s tim, da ako znamo
da Karolajn Krejl nije ubila svog muza, to je ucinio neko od ovih
petoro ljudi i jedan od njih ce lagati, ali ce se zaista svako
od njih secati necega drugog... Poaro i racuna sa tim da ce uspeti
da uhvati tu tananu nit koja ce deliti istinu od lazi...
Sledi
njegov razgovor sa tih petoro ljudi. Dovoljno ih je upoznao do
tada da bi znao kako da im pridje. Kod Filipa Blejka igrao je na
kartu njegove privrzenosti prijatelji Emijasu, kod njegovog brata
Meredita na njegovu evidentnu ljubav koju je osecao kod Karolajn,
kod Andjele na mrznju koju je osecala prema Emijasu zbog toga sto
je varao njenu sestru a nje hteo da se resi poslavsi je u internat,
kod guvernante opet na neznu zensku privrzenost zbog patnji koje
je osecala Karolajn u takvim nesredjenim porodicnim okolnostima
i na kraju kod Ledi Ditisam, odnosno nase male Elze Grir, racunao
je na cvrst karakter i ljubav prema Emijasu i mrznju prema Karolajn...
Sve u svemu Poaro je dobro naoruzan krenuo da trazi istinu...
Prisustvujemo
pripovedanju jedne iste price na pet nacina. I dok jedan prica
s ljubavlju, drugi sa zestinom, neko sa smirenoscu, a neko sa gorcinom,
Poaro ulazi ne samo u karaktere svih tih ljudi, nego zaista i oseca
kao da je na mestu na kome se zlocin i desio pre sesnaest godina.
Nisu mu se svi obradovali, a posebno ne cinjenici da pred njima
ozivljava davno zavrsenu pricu koju su svi oni zeleli da zaborave.
Usput naravno i saznaje mnoge druge detalje koji nisu bili pomenuti
tokom istrage ali svako od njih, osim njene polusestre, Andjele
Voren, tvrdi jedno isto - Karolajn Krejl je ubila svog muza iz
ljubomore. Neko je opravdavao njen cin, neko nije, ali sve su se
price svodile na isto...
Poaro
ne bi bio to sto jeste kad ne bi primetio neke nesaglasnosti u
njihovim izjavama... Kao i obicno resava da ih na kraju sve okupi
upravo na mestu zlocina. Posle sesnaest godina svi se vracaju u
tu kucu, u vrt i mali paviljon u kome je Emijas slikao i gde se
desilo ubistvo. Suocava ih jedne sa drugima i sa njihovim pricama.
On cita pismo koje je Karolajn ostavila svojoj cerki, ali i drugo
koje je dobila njena polusestra Andjela... On uocava razliku i
optuzuje jednoga medju njima za smisljeno ubistvo koje je bez imalo
osecaja stavljeno u krivicu drugome. Tako da prakticno dolazimo
do toga da je jedna osoba bila kriva za smrt dvoje ljudi... ali
ko je od njih mrzeo i Emijasa Krejla i a Karolajn Krejn... toliko
da precuti zlocin i pusti drugoga da bude osudjen... Cinilo se
nemoguce...
Elza
bi mozda ubila Karolajn ali je obozavala Emijasa... Da li je on
slucajno popio otrovano pivo koje je bio namenjeno Karolajn...?
Filip Blejk je obozavao svog prijatelja, ali je bio i berzanski
posrednik... bez mnogo svojih sredstava... Da li se posluzio prijateljevim
novcem, spekulisao na berzi, izgubio i to video kao jedini nacin
da se spasi afere i zatvora... Poarou se i cinio kao bezobziran
i brutalan covek... Da li je Meredit ubio Amijasa zbog toga sto
je isuvise voleo Karolajn da bi gledao kako pati... a onda precutao
zlocin pustivsi nju da ispasta mozda i zbog toga sto je jednom
davno odbila njega i izabrala drugog...? Da li se odana guvernanta
uplasila da ce izgubiti posao ako Andjelu posalju u internat kako
se pricalo pa je resila da udruzi svoju mrznju prema njemu i nevernim
muskarcima uopste sa svojim interesima... mada je volela Karolajn...
ipak je mogla da precuti, jer ako se borila za svoju sluzbu, borila
bi se i za svoj zivot... Mozda je i mlada Andjela Voren toliko
mrzela Emijasa da nije mogla da se kontrolise videvsi u tome jedini
nacin da ga se resi a da ujedno precuti zlocin osvetivsi se tako
i svojoj polusestri za to sto ju je obelezila za ceo zivot...?
Poaro
je sagledavsi sve njihove price, odlucio da svakome od njih postavi
jos samo po jedno pitanje. Filipa Blejka je pitao o onoj noci kada
je Karolajn Krejl vidjena kako izlazi iz njegove sobe, Meredita
Blejka je pitao kojim redom su njegovi gosti napustili njegovu
laboratoriju, Elzu je pitao da li tacno da ju je Meredit Blej zaprosio
po zavrsenom sudjenju, guvernantu je pitao cime je tacno Karolaj
Krejl udarila svoju polusestru kao bebu... a dok je isao ka stanu
Andjele Voren - shvatio je da nju ne zeli da pita vise nista...
osim mozda koju knjigu je citala u vreme kada se desila tragedija...
On je znao koju knjigu je citala. Trebala mu je samo potvrda...
On je znao sve... Zacudjenoj Andjeli odgovara: "Hocu
da vam dokazem, gospodjice, da cak i beznacajne sitnice otkrivam
kao neki madjionicar. Znam mnoge stvari koje mi niko nikad nije
rekao..."
Kao
sto znamo Poaro nikada nije bio osoba koja se povodila za tudjim
misljenjem, vec je zeleo da oformi svoje. Njegova duznost u ovom
slucaju nije bila da prihvati tudja gledista vec da sve sam ispita
i da se uveri da se cinjenice slazu sa iznetim tvrdjenjima i u
situaciji dok on objasnjava prisutnima kako se desio zlocin...
jedna od pet osoba koja je bila optuzena uzviknula je da to nije
tacno i da bi samo budala u to mogla da poveruje... Smireni Poaro
joj odgovara: "Ja nisam budala, a sem toga, to i ne
mislim. U stvari veoma dobro znam ko je ubio Emijasa Krejla..."
Ko je ubio Emijasa Krejla saznacete i vi ako do kraja procitate
ovaj roman uzbudljiv i napet na svakoj svojoj stranici...