MISTERIJA U STAJLZU
DOGODILO SE U STAJLSU
ZAGONETNI DOGADJAJ U STYLESU
The mysterious affair
at
Styles
Dogodilo se u Stajlsu
Kosmos (Beograd)
Jugoslavija
1959.god.
209 str.
Prevod: Milica Milutinovic
Zelena biblioteka
knjiga br. 31
The mysterious affair
at
Styles
Skrivnostna zadeva v Stylesu
Delo (Ljubljana)
Jugoslavija
1965.god.
91 str.
Zbirka Tovarisev NN
The mysterious affair at
Styles
Zagonetni dogadjaj u Stylesu
Artresor (Zagreb)
Hrvatska
1997.god.
255 str. Prevod: Zdenka Drucalovic
Biblioteka "?"
knjiga br.1
The
mysterious affair at
Styles
Misterija u Stajlzu
Narodna knjiga - Alfa
(Beograd)
Jugoslavija
1998.god.
173 str.
Prevod: Sasa Strizak
Biblioteka Agata Kristi
knjiga br. 29
The mysterious
affair at
Styles
Zagonetni slucaj Stajlz Mladinska knjiga Beograd
Srbija
2011.god.
208 str. Prevod: Aleksandar Milajic
Zabavna biblioteka
mozda neki od starijih naslova mozete pronaci kao polovno izdanje na
Aukciji br. 1 na Balkanu
God. 1920, Glavni likovi: Hercule
Poirot, Kapetan Arthur Hastings, Chief Inspector Japp
UKRATKO: S besprekornom procenom pravog trenutka, Herkul Poaro, cuveni belgijski detektiv,
na dramatican nacin se pojavljuje na kriminalistickoj sceni Engleske. U poslednje vreme,
u Stajlzu su se desavale neke cudne stvari. Meri Evelin, stalna druzbenica stare gospodje
Ingltorp izjurila je iz kuce mrmljajuci nesto "o mnogo, mnogo sramote". A snjom
je otislo i nesto neodredivo iz atmosfere. Njeno prisustvo znacilo je sigurnost. Sada
se cinilo da je vazduh pun sumnjicavosti i predstojeceg zla. Razbijena soljica sa kafom,
prosut vosak od svece, postelja puna begonija... sve sto je Poaro trazio da bi pokazao
svoju sada legendarnu moc detekcije.
TV- The Mysterious Affair at Styles
"Agatha Christie's POIROT II",
1990(UK/LWT) 103min. *100th Anniversary Special
David Suchet (Poirot), Hugh Fraser (Hastings), Philip Jackson (Japp), Pauline Moran (Miss
Lemon), David Rintoul (John Cavendish), Anthony Calf (Lawrence Cavendish), Beatie Edney
(Mary Cavendish), Gillian Barge (Mrs Inglthorp), Michael Cronin, (Alfred Inglthorp),
Joanna McCallum (Evie Howard), Allie Byrne (Cynthia Murdoch), Morris Perry (Mr Wells)
informacije o prodaji ovog domaceg DVD izdanja potrazite na stranici DVD
prodaje
HERCULE POIROT: ZAGONETNI DOGADJAJ U STYLESU
britanski TV film - HERCULE POIROT: THE MYSTERIOUS AFFAIR AT STYLES - Kriminalisticki
film. Godina je 1917. i porucnik Hastings (H. Fraser) se u Velikoj Britaniji oporavlja
od ranjavanja na francuskom ratistu. Prijatelj John Cavendish (D. Rintoul) poziva ga
na obiteljsko imanje u Stylesu, kojim upravlja njegova majka Emily Inglethorp (G. Barge).
Vlasnica imanja nedavno se udala za Alfreda Inglethorpa (M. Cronin), covjeka koji je
od nje mladi dvadeset godina i koji nije osvojio simpatije obitelji i prijatelja koji
borave u Stylesu. Gospodja Ingelthorp je u svojoj kuci u selu Styles St Mary ugostila
skupinu belgijskih izbjeglica, a medu njima je i detektiv Hercule Poirot, kojeg je Hastings
upoznao u Belgiji. Kad gospodja Ingelthorp umre od trovanja strihninom, Hastings zamoli
Poirota da provede diskretnu istragu, a iz Londona uskoro stize inspektor Japp (P. Jackson)...Film je snimljen prema istoimenom romanu Agathe Christie, objavljenom
1920. Bio je to prvi roman slavne spisateljice i u njemu se prvi put pojavio lik belgijskog
detektiva Herculea Poirota, a na istom mjestu, u Stylesu, zavrsit ce njegov zivot, u
romanu Curtain, objavljenom 1975. Radnja film dogadja se u vrijeme 1. svjetskog rata
i glavni likovi imaju polozaje drukcije od onih u kasnijim filmovima Poirot je
izbjeglica, buduci satnik Hastings jos je porucnik, a visi inspektor Japp samo inspektor.
No glume ih jednako dobri David Suchet, Hugh Fraser i Philip Jackson. Film je snimljen
1990., u povodu stote obljetnice rodenja Agathe Christie, a rezirao ga je iskusni televizijski
redatelj Ross Devenish. Uloge: David Suchet, Hugh Fraser,
Philip Jackson, David Rintoul, Gillian Barge, Michael Cronin, Scenarist: Clive Exton
(prema romanu Agathe Christie), Redatelj: Ross Devenish
Scene iz filma: The Mysterious Affair at Styles iz
1990. god.
06.08.2005. Svetlana Andjelic, urednik stranice, Beograd
***
Misterija u Stajlzu je prvi kriminalisticki roman Agate Kristi, a ujedno i prvi u kome
je zapocet slavan put belgijskog detektiva Herkula Poaroa. Radnja romana se desava u
Stajlzu, gde upoznajemo Artura Hejstingsa koji dolazi u posetu svom prijatelju Dzonu
Kavendisu. Za Kavendisa, Hejstings kaze: "Bio je dobrih petnaest godina stariji
od mene, mada je izgleao mladji od svojih cetrdeset...". Ovo vam napomnjem
zbog toga sto eto imamo prilike da tacno zakljucimo da je u vreme nastanka ovog romana,
Agata Hejstingsa zamislila kao mladica od dvadeset pet godina. Hejstings ce se kasnije
pojavljivati gotovo u svakom romanu pored Herkula Poaroa kao njegov verni prijatelj,
pratilac na putovanjima i saradnik u istrazivanju misterija na koje ce njih dvoje nailaziti.
Prvi
svetski rat je pri kraju. Hejstings je bio ranjen i vracen kuci sa fronta. Posle nekoliko
meseci strucnog opravka i depresije koja je pocela da ga obuzima, on radosno prihvata
poziv starog prijatelja Dzona Kavedisa da neko vreme provede sa njima u Stajlz Kortu.
Tamo se upoznajemo sa ostatkom porodice, njegovim mladjim bratom Lorensom i njihovom
macehom gospodjom Emili Ingltorp, zenom Meri, mladom Sintijom Mardok koja radi u lokalnoj
ambulanti a o kojoj je brigu preuzela gospodja Ingltorp koja je poznata kao clan brojnih
dobrotvornih drustava. Tu su zatim i druzbenica njegove majke - Evelin Hauard Ivi koja
je vec godinama u kuci i naravno gospodin Alfred Ingltorp - drugi muz njihove macehe
koga niko nije voleo. Jednostavno su ga smatrali uljezom i lovcem na novac - bio je
dosta mladji od njihove macehe, dosao je u kucu kao neki dalji rodjak njene druzbenice
Ivi koja ga uopste nije volela niti priznavala za rodjaka, ali posle nekoliko meseci
poznanstva i druzenja sa Emili, njih dvoje su se vencali na opste zgrazavanje cele porodice
i osoblja velikog zdanja Stajlz Korta...
Vec na pocetku romana, u razgovoru sa Kavendisovima Hejstings nam otkriva nesto o sebi,
ali i o nekom "drugom": "Oduvek sam potajno tezio da budem detektiv...
Ali zaista, ozbiljno, to me oduvek privlaci. Jednom sam naleteo na coveka u Belgiji,
veoma cuvenog detektiva, i prilicno me je zarazio. Bio je predivan coveculjak. Imao
je obicaj da kaze da je svaki dobro obavljen detektivski posao samo stvar metoda. Moj
sistem je zasnovan na njegovom... mada sam ja, naravno, poprilicno odmakao dalje. Bio
je smesan coveculjak, veliki kicos, ali cudesno pametan..."
Hejstings nije mogao da pretpostavi da ce bas u ovom malom engleskom mestu u Eseksu
naci svog davnasnjeg prijatelja iz Belgije... Iz razgovora sa njim on saznaje da i Poaro
dobro poznaje stanovnike Stajlz Korta: "Da, poznajem gospodju Ingltorp. Ona
je ljubazno primila sedam mojih zemljaka koji su izbeglice iz nase otadzbine. Mi Belgijanci
cemo je se uvek secati sa zahvalnoscu..."
Hejstings (odnosno Agata) nam ovde opisuje Poaroa detaljno obzirom da se on ovde
porvi put pojavljuje u nekom romanu Agate Kristi: "Poaro je bio mali covek neobicnog
izgleda. Tesko da je bio visi od pet stopa i cetiri inca, ali drzao se vrlo dostojanstveno.
Njegova glava je imala savrseno jajoliki oblik, i uvek bi je nakrivio na jednu stranu.
Brkovi su mu bili kruti, nalik na vojnicke. Urednost njegove odece je bila gotovo neverovatna;
verujem da bi mu trunka prasine prouzrokovala vise bola nego rana od metka. I pored
svega, taj cudljivi mali covek koji je, na moju zalost, sada tesko hramao, bio je u
svoje vreme jedan od najpoznatijih pripadnika belgijske policije. Kao detektiv, imao
je briljantan njuh, i postizao je uspeh u razresavanju nekih od najzapetljanijih slucajeva
tog vremena..."
A onda se desava ubistvo u mirnom i idilicnom zdanju Stajlz Korta. Jedino sto je Stajlz
Kort potreslo predhodnih dana bila je svadja izmedju gospodje Ingltorp i njene verne
druzbenice Evelin. Ova je napokon smogla hrabrosti i otvoreno joj rekla da je njen muz
Alfred samo iskoriscava i da mu je stalo samo do njenog novca. A onda ju je stara gospodja
izbacila iz kuce... Ona se sprema da ode i upozorava Hejstingsa da pazi na dobru staru
gospodju. Niko nije naslucivao da bi se desilo bas ubistvo u kuci. Poaro ima prilike
da se oduzi porodicama Ingltorp i Kavendis za dobrocinstvo koje su ukazali njemu i njegovim
zemljacima tako sto ce pomoci u otkrivanju ubice. Svi tragovi vode ka samo jednoj osobi
koja je imala i motiv i priliku i potrebna znanja. Tokom istrage se nalaze i brojni
dokazi protiv nje, a ni sama osumnjicena osoba se ne trudi previse da dokaze svoju nevinost.
Omca joj je gotovo oko vrata. Izgleda da je samo Poaro uveren da to nije osoba za kojom
treba tragati govoreci policiji da je pozurila sa hapsenjem... No, njega niko
ne slusa pazljivo sta govori...
Uskoro je, pod istom optuzbom uhapsena druga osoba, a Poaro kao da se distancirao od
svega, vise je na terenu, stalno putuje tamo-amo, razgovara sa mestanima u selu i cini
se da se i ne trudi previse da dokaze nevinost ili krivicu drugog osumnjicenog. Opet
njegove reci niko ne razume: "Sreca jednog coveka i jedne zene je najvaznija
stvar na svetu"...
Poaro sa Hejstingsom prica o svojim metodama: "Zbunjeni ste, uzrujani, uzbudjeni...
ali to je prirodno. Uskoro, kad budemo mirniji, sredicemo cinjenice, pedantno postavicemo
svaku na svoje mesto. Ispitacemo i... odbaciti. One vazne cemo staviti na jednu stranu;
nevazne - puf! - iskrivio je svoje neduzno lice i smesno dunuo - 'njih cemo oduvati'!...
Jedna cinjenica vodi do druge i tako idemo dalje. Da li ce sledeca uklapa? Dobro! Mozemo
da nastavimo. Sledeci mali detalj... ne! Ah, to je cudno! Nesto nedostaje... nedostaje
karika u lancu. Mi ispitujemo, tragamo. I taj mali cudni detalj koji se ne uklapa, stavimo
ga ovde - napravio je neobican pokret rukom - To je znacajno! To je izvanredno! Pazite!
Oprez sa detektivom koji kaze:'Tako je sitno... nije vazno. Nece se uklopiti. Zaboravicu
na to.' Tako se stvara zbrka! Sve je vazno. Sve se mora uzeti u obzir. Ako se cinjenica
ne uklapa u teoriju... odbacite teoriju"
On samo ide okolo i postavlja najneverovatnija moguca pitanja, izvodeci jos neverovatnije
zakljucke... Ukucani su cesto, gledajuci ga, znali i sami da zakljuce: "da nije
sav svoj" ili "da je poludeo". Hejstings komentarise njegovo ponasanje:
"Ponekad sam siguran da je poludeo; i onda, bas kad dostigne vrhunac, ustanovim
da postoji metod u njegovom ludilu."
On trcka, cini se bez reda, ali samo on ima red u svojoj
glavi... Zasto su mu bitne tek posadjene leje sa begonijama ili boja prosutog voska
od svece...? On istrazuje slucaj smrvljene soljice od kafe, jedne druge solje sa kakaom,
mrvice na posluzavniku i na kraju jednom od ukucana ostavlja tajanstvenu poruku: "Nadjite
soljicu koja nedostaje i mozete biti spokojni..." Ne - Hejstings definitivno
vise ne moze da prati tok njegovih misli... Na osnovu samo nekoliko slova koja se naziru
na izgorelom papiru on zakljucuje da je rec o testamentu i uporno ispravlja papirice
iznad kamina svaki put iznova dovodeci ih u savrsen red... besan sto su iskrivljeni
kad ih je jos to jutro simetricno razmestio... Shvatili smo vec, dovodeci u red stvari
oko sebe on u stvari dovodi u red i svoje misli...
Iako
Hejstings ne moze da shvati zasto, i iako je to protivno pravilima istrage Poaro uporno
ide okolo i sa poslugom raspravlja detalje zlocina upucujuci ih u najmanje pojedinosti...
Otkricu vam tajnu zasto to radi - on tako pravi svoju "malu armiju detektiva amatera"
- ubica je stalno na oku nekome a da oni i ne znaju ko je on, ali tako ga onemogucavaju
da dodje do vaznog dokaza koji ga moze optuziti za zlocin... On je sputan - definitivno...
Poaro je uzbudjen - on polako zatvara krug oko ubice. Hejstings na sledeci nacin opisuje
Poaroovo uzbudjenje: "Dok smo zurno odlazili iz kuce, jos jednom sam ga pogledao.
Cesto sam i ranije uocio da, kad bi ga nesto uzbudilo, njegove oci bi pozelenele, kao
kod macke. Sad su sijale kao smaragdi... Poaro me je uveo u svoju sobu. Ponudio mi je
jednu od tankih i kratkih ruskih cigareta koje je povremeno pusio. Razvesilo me je kad
sam primetio kako je odlagao upotrebljene sibice u mali porcelanski cup..."
Kada je vec doslo do glavnog pretresa, u istragu se uplicu u inspektor Dzap i njegov
saradnik, nadzornik Samerhejv... Dzap svom kolegi prica o Poarou: "Bilo je to
1904. kad smo on i ja radili zajedno... slucaj Aberkrombi, falsifikovanje... secate
se, uvacen je u Briselu. Ah, to su bili dani, gospodo. Secate li se "Barona"
Napravio je prilicnu guzvu! Pola evropske policije tragalo je za njim! Uhvatili smo
ga u Antverpenu... zahvaljujuci gospodinu Poarou..." I sada su ovde u Stajlzu.
Ono sto je za prostodusnog Dzapa bio jasan slucaj za Poaroa nije bio. Dzap je malo poljuljan.
Govori svom mladjem kolegi: "Nema coveka ciju bih procenu pre prihvatio nego
njegovu. Ako se mnogo ne varam, on ima nesto u rukavu."
Poaro i dalje gleda i isputuje ljude i predmete oko sebe... Pronalazi laznu bradu na
tavanu kuce, parce zelene tkanine zaglavljeno u bravi na vratima... Vece uoci ubistva
cetiri pisma su otposlata iz Stajlz Korta... Njemu je jako bitno da sazna kome su pisma
poslata... Da li su dve svadje bile istog popodneva ili jedna i da li je u 4 popodne
napisan jedan testament a nesto kasnije i drugi i zasto...? Ko je obio bravu na torbi
sa dokumentima i sta je pisalo na papiru koga se ubica morao po svaku cenu docepati?
Poaro definitivno zna ko je ubica ali nema opipljivi dokaz. I ubica traga za tim istim
dokazom. On zna gde je ali nema priliku da dodje do njega. Poaro je besan - prolazi
vreme. On pokusava da se smiri i koncentrise na svoj uobicajen nacin - praveci kule
od karata. Hejstings je zapanjen, misleci da je njegov mali prijatelj definitivno presao
s one strane zdravog razuma. "Ne, mon ami, nisam podetinjio. Smirujem zivce,
to je sve. Ovaj posao zahteva preciznost prstiju. Uz preciznost prstiju ide preciznost
mozga. A nikad mi nije bila potrebnija nego sad! - snazno udarivsi u sto, Poaro je srusio
pazljivo sagradjenu tvorevinu - Mogu da podignem kucu od karata visoku sedam spratova,
ali ne mogu (udarac) da pronadjem (udarac) - tu poslednju kariku o kojoj sam vam pricao...
Opet je poceo polako da slaze karte, govoreci: "Radi se tako! Stavljajuci jednu
kartu na drugu, sa matematickom preciznoscu!..."
A onda je Hejstings, ne znajuci, kako to obicno i biva kada su njih dvojica u pitanju
u Agatinim romanima... rekao kao usput: "Kakvu sigurnu ruku imate. Cini mi se da
sam samo jednom primetio da vam se ruka zatresla"... Poaro rece sasvim mirno: "U
situaciji kad sam pobesneo - nema sumnje..." a Hejstings nastavi opusteno: "Bilo
je to kad ste ...." i eto tako i ne znajuci pokazao svom prijatelju put do karike
koja mu je nedostajala."
Bio je to kratak prikaz radnje i glavnih likova prvog objavljenog romana tada tridesetogodisnje
Agate Kristi. Ovaj roman, se moze, po broju zapleta i obrta, kao i neocekivanih razresenja,
zacinjen obavezno sa malo romantike na kraju, svrstati u klasike Agatinih krimi romana
i okarakterisati, bez sumnje, kao jedan od najboljih.
*** Ako ste procitali ovaj roman volela bih da se ovde nadju i vasi komentari.
UKOLIKO STE NEDAVNO PROCITALI OVU KNJIGU
I ZELITE SA NAMA DA PODELITE VASE UTISKE - UCINITE TO ODMAH...
UKOLIKO IMATE OVU KNJIGU KAO NEKO YU (cro-ser-bih-slo-cg-mak) IZDANJE,
A MI NEMAMO TAJ OMOT PRIKAZAN NA OVOJ STRANICI, MOLIMO VAS DA UKOLIKO IMATE MOGUCNOSTI
DA NAM GA SKENIRATE I POSALJETE NA NAS KAKO BISMO DOPUNILI OVU STRANICU