MISTERIJA U STAJLZU
DOGODILO SE U STAJLSU
ZAGONETNI DOGADJAJ U STYLESU
The mysterious affair at
Styles
Dogodilo se u Stajlsu
Kosmos (Beograd)
Jugoslavija
1959.god.
209 str.
Prevod: Milica Milutinovic
Zelena biblioteka
knjiga br. 31
The mysterious affair at
Styles
Skrivnostna zadeva v Stylesu
Delo (Ljubljana)
Jugoslavija
1965.god.
91 str.
Zbirka Tovarisev NN
The mysterious affair at
Styles
Zagonetni dogadjaj u Stylesu
Artresor (Zagreb)
Hrvatska
1997.god.
255 str. Prevod: Zdenka Drucalovic
Biblioteka "?"
knjiga br.1
The
mysterious affair at Styles
Misterija u Stajlzu
Narodna knjiga - Alfa (Beograd)
Jugoslavija
1998.god.
173 str.
Prevod: Sasa Strizak
Biblioteka Agata Kristi
knjiga br. 29
mozda neki od starijih naslova mozete pronaci kao
polovno izdanje na Aukciji br. 1 na Balkanu
God. 1920,
Glavni likovi: Hercule Poirot, Kapetan Arthur Hastings, Chief Inspector
Japp
UKRATKO: S besprekornom procenom pravog trenutka, Herkul Poaro, cuveni
belgijski detektiv, na dramatican nacin se pojavljuje na kriminalistickoj
sceni Engleske. U poslednje vreme, u Stajlzu su se desavale neke
cudne stvari. Meri Evelin, stalna druzbenica stare gospodje Ingltorp
izjurila je iz kuce mrmljajuci nesto "o mnogo, mnogo sramote".
A snjom je otislo i nesto neodredivo iz atmosfere. Njeno prisustvo
znacilo je sigurnost. Sada se cinilo da je vazduh pun sumnjicavosti
i predstojeceg zla. Razbijena soljica sa kafom, prosut vosak od svece,
postelja puna begonija... sve sto je Poaro trazio da bi pokazao svoju
sada legendarnu moc detekcije.
TV- The Mysterious Affair at Styles
"Agatha Christie's POIROT II",
1990(UK/LWT) 103min. *100th Anniversary Special
David Suchet (Poirot), Hugh Fraser (Hastings), Philip Jackson (Japp),
Pauline Moran (Miss Lemon), David Rintoul (John Cavendish), Anthony
Calf (Lawrence Cavendish), Beatie Edney (Mary Cavendish), Gillian
Barge (Mrs Inglthorp), Michael Cronin, (Alfred Inglthorp), Joanna
McCallum (Evie Howard), Allie Byrne (Cynthia Murdoch), Morris Perry
(Mr Wells)
HERCULE POIROT: ZAGONETNI
DOGADJAJ U STYLESU britanski TV film - HERCULE POIROT: THE
MYSTERIOUS AFFAIR AT STYLES - Kriminalisticki film. Godina je 1917.
i porucnik Hastings (H. Fraser) se u Velikoj Britaniji oporavlja
od ranjavanja na francuskom ratistu. Prijatelj John Cavendish (D.
Rintoul) poziva ga na obiteljsko imanje u Stylesu, kojim upravlja
njegova majka Emily Inglethorp (G. Barge). Vlasnica imanja nedavno
se udala za Alfreda Inglethorpa (M. Cronin), covjeka koji je od
nje mladi dvadeset godina i koji nije osvojio simpatije obitelji
i prijatelja koji borave u Stylesu. Gospodja Ingelthorp je u svojoj
kuci u selu Styles St Mary ugostila skupinu belgijskih izbjeglica,
a medu njima je i detektiv Hercule Poirot, kojeg je Hastings upoznao
u Belgiji. Kad gospodja Ingelthorp umre od trovanja strihninom,
Hastings zamoli Poirota da provede diskretnu istragu, a iz Londona
uskoro stize inspektor Japp (P. Jackson)...Film
je snimljen prema istoimenom romanu Agathe Christie, objavljenom
1920. Bio je to prvi roman slavne spisateljice i u njemu se prvi
put pojavio lik belgijskog detektiva Herculea Poirota, a na istom
mjestu, u Stylesu, zavrsit ce njegov zivot, u romanu Curtain, objavljenom
1975. Radnja film dogadja se u vrijeme 1. svjetskog rata i glavni
likovi imaju polozaje drukcije od onih u kasnijim filmovima
Poirot je izbjeglica, buduci satnik Hastings jos je porucnik, a
visi inspektor Japp samo inspektor. No glume ih jednako dobri David
Suchet, Hugh Fraser i Philip Jackson. Film je snimljen 1990., u
povodu stote obljetnice rodenja Agathe Christie, a rezirao ga je
iskusni televizijski redatelj Ross Devenish. Uloge:
David Suchet, Hugh Fraser, Philip Jackson, David Rintoul, Gillian
Barge, Michael Cronin, Scenarist: Clive Exton (prema romanu Agathe
Christie), Redatelj: Ross Devenish
Scene iz filma: The Mysterious
Affair at Styles iz 1990. god.
06.08.2005. Svetlana Andjelic, urednik stranice,
Beograd
***
Misterija u Stajlzu je prvi kriminalisticki roman Agate Kristi,
a ujedno i prvi u kome je zapocet slavan put belgijskog detektiva
Herkula Poaroa. Radnja romana se desava u Stajlzu, gde upoznajemo
Artura Hejstingsa koji dolazi u posetu svom prijatelju Dzonu Kavendisu.
Za Kavendisa, Hejstings kaze: "Bio je dobrih petnaest godina
stariji od mene, mada je izgleao mladji od svojih cetrdeset...".
Ovo vam napomnjem zbog toga sto eto imamo prilike da tacno zakljucimo
da je u vreme nastanka ovog romana, Agata Hejstingsa zamislila
kao mladica od dvadeset pet godina. Hejstings ce se kasnije pojavljivati
gotovo u svakom romanu pored Herkula Poaroa kao njegov verni prijatelj,
pratilac na putovanjima i saradnik u istrazivanju misterija na
koje ce njih dvoje nailaziti.
Prvi
svetski rat je pri kraju. Hejstings je bio ranjen i vracen kuci
sa fronta. Posle nekoliko meseci strucnog opravka i depresije koja
je pocela da ga obuzima, on radosno prihvata poziv starog prijatelja
Dzona Kavedisa da neko vreme provede sa njima u Stajlz Kortu. Tamo
se upoznajemo sa ostatkom porodice, njegovim mladjim bratom Lorensom
i njihovom macehom gospodjom Emili Ingltorp, zenom Meri, mladom
Sintijom Mardok koja radi u lokalnoj ambulanti a o kojoj je brigu
preuzela gospodja Ingltorp koja je poznata kao clan brojnih dobrotvornih
drustava. Tu su zatim i druzbenica njegove majke - Evelin Hauard
Ivi koja je vec godinama u kuci i naravno gospodin Alfred Ingltorp
- drugi muz njihove macehe koga niko nije voleo. Jednostavno su
ga smatrali uljezom i lovcem na novac - bio je dosta mladji od
njihove macehe, dosao je u kucu kao neki dalji rodjak njene druzbenice
Ivi koja ga uopste nije volela niti priznavala za rodjaka, ali
posle nekoliko meseci poznanstva i druzenja sa Emili, njih dvoje
su se vencali na opste zgrazavanje cele porodice i osoblja velikog
zdanja Stajlz Korta...
Vec na pocetku romana, u razgovoru sa Kavendisovima Hejstings nam
otkriva nesto o sebi, ali i o nekom "drugom": "Oduvek
sam potajno tezio da budem detektiv... Ali zaista, ozbiljno, to
me oduvek privlaci. Jednom sam naleteo na coveka u Belgiji, veoma
cuvenog detektiva, i prilicno me je zarazio. Bio je predivan coveculjak.
Imao je obicaj da kaze da je svaki dobro obavljen detektivski posao
samo stvar metoda. Moj sistem je zasnovan na njegovom... mada sam
ja, naravno, poprilicno odmakao dalje. Bio je smesan coveculjak,
veliki kicos, ali cudesno pametan..."
Hejstings nije mogao da pretpostavi da ce bas u ovom malom
engleskom mestu u Eseksu naci svog davnasnjeg prijatelja iz Belgije...
Iz razgovora sa njim on saznaje da i Poaro dobro poznaje stanovnike
Stajlz Korta: "Da, poznajem gospodju Ingltorp. Ona je ljubazno
primila sedam mojih zemljaka koji su izbeglice iz nase otadzbine.
Mi Belgijanci cemo je se uvek secati sa zahvalnoscu..."
Hejstings (odnosno Agata) nam ovde opisuje Poaroa detaljno
obzirom da se on ovde porvi put pojavljuje u nekom romanu Agate
Kristi: "Poaro je bio mali covek neobicnog izgleda. Tesko
da je bio visi od pet stopa i cetiri inca, ali drzao se vrlo dostojanstveno.
Njegova glava je imala savrseno jajoliki oblik, i uvek bi je nakrivio
na jednu stranu. Brkovi su mu bili kruti, nalik na vojnicke. Urednost
njegove odece je bila gotovo neverovatna; verujem da bi mu trunka
prasine prouzrokovala vise bola nego rana od metka. I pored svega,
taj cudljivi mali covek koji je, na moju zalost, sada tesko hramao,
bio je u svoje vreme jedan od najpoznatijih pripadnika belgijske
policije. Kao detektiv, imao je briljantan njuh, i postizao je
uspeh u razresavanju nekih od najzapetljanijih slucajeva tog vremena..."
A onda se desava ubistvo u mirnom i idilicnom zdanju Stajlz Korta.
Jedino sto je Stajlz Kort potreslo predhodnih dana bila je svadja
izmedju gospodje Ingltorp i njene verne druzbenice Evelin. Ova
je napokon smogla hrabrosti i otvoreno joj rekla da je njen muz
Alfred samo iskoriscava i da mu je stalo samo do njenog novca.
A onda ju je stara gospodja izbacila iz kuce... Ona se sprema da
ode i upozorava Hejstingsa da pazi na dobru staru gospodju. Niko
nije naslucivao da bi se desilo bas ubistvo u kuci. Poaro ima prilike
da se oduzi porodicama Ingltorp i Kavendis za dobrocinstvo koje
su ukazali njemu i njegovim zemljacima tako sto ce pomoci u otkrivanju
ubice. Svi tragovi vode ka samo jednoj osobi koja je imala i motiv
i priliku i potrebna znanja. Tokom istrage se nalaze i brojni dokazi
protiv nje, a ni sama osumnjicena osoba se ne trudi previse da
dokaze svoju nevinost. Omca joj je gotovo oko vrata. Izgleda da
je samo Poaro uveren da to nije osoba za kojom treba tragati govoreci
policiji da je pozurila sa hapsenjem... No, njega niko ne
slusa pazljivo sta govori...
Uskoro je, pod istom optuzbom uhapsena druga osoba, a Poaro kao
da se distancirao od svega, vise je na terenu, stalno putuje tamo-amo,
razgovara sa mestanima u selu i cini se da se i ne trudi previse
da dokaze nevinost ili krivicu drugog osumnjicenog. Opet njegove
reci niko ne razume: "Sreca jednog coveka i jedne zene
je najvaznija stvar na svetu"...
Poaro sa Hejstingsom prica o svojim metodama: "Zbunjeni
ste, uzrujani, uzbudjeni... ali to je prirodno. Uskoro, kad budemo
mirniji, sredicemo cinjenice, pedantno postavicemo svaku na svoje
mesto. Ispitacemo i... odbaciti. One vazne cemo staviti na jednu
stranu; nevazne - puf! - iskrivio je svoje neduzno lice i smesno
dunuo - 'njih cemo oduvati'!... Jedna cinjenica vodi do druge i
tako idemo dalje. Da li ce sledeca uklapa? Dobro! Mozemo da nastavimo.
Sledeci mali detalj... ne! Ah, to je cudno! Nesto nedostaje...
nedostaje karika u lancu. Mi ispitujemo, tragamo. I taj mali cudni
detalj koji se ne uklapa, stavimo ga ovde - napravio je neobican
pokret rukom - To je znacajno! To je izvanredno! Pazite! Oprez
sa detektivom koji kaze:'Tako je sitno... nije vazno. Nece se uklopiti.
Zaboravicu na to.' Tako se stvara zbrka! Sve je vazno. Sve se mora
uzeti u obzir. Ako se cinjenica ne uklapa u teoriju... odbacite
teoriju"
On samo ide okolo i postavlja najneverovatnija moguca pitanja,
izvodeci jos neverovatnije zakljucke... Ukucani su cesto, gledajuci
ga, znali i sami da zakljuce: "da nije sav svoj" ili
"da je poludeo". Hejstings komentarise njegovo ponasanje:
"Ponekad sam siguran da je poludeo; i onda, bas kad dostigne
vrhunac, ustanovim da postoji metod u njegovom ludilu."
On trcka, cini se bez reda, ali
samo on ima red u svojoj glavi... Zasto su mu bitne tek posadjene
leje sa begonijama ili boja prosutog voska od svece...? On istrazuje
slucaj smrvljene soljice od kafe, jedne druge solje sa kakaom,
mrvice na posluzavniku i na kraju jednom od ukucana ostavlja tajanstvenu
poruku: "Nadjite soljicu koja nedostaje i mozete biti spokojni..."
Ne - Hejstings definitivno vise ne moze da prati tok njegovih
misli... Na osnovu samo nekoliko slova koja se naziru na izgorelom
papiru on zakljucuje da je rec o testamentu i uporno ispravlja
papirice iznad kamina svaki put iznova dovodeci ih u savrsen red...
besan sto su iskrivljeni kad ih je jos to jutro simetricno razmestio...
Shvatili smo vec, dovodeci u red stvari oko sebe on u stvari dovodi
u red i svoje misli...
Iako
Hejstings ne moze da shvati zasto, i iako je to protivno pravilima
istrage Poaro uporno ide okolo i sa poslugom raspravlja detalje
zlocina upucujuci ih u najmanje pojedinosti... Otkricu vam tajnu
zasto to radi - on tako pravi svoju "malu armiju detektiva
amatera" - ubica je stalno na oku nekome a da oni i ne znaju
ko je on, ali tako ga onemogucavaju da dodje do vaznog dokaza koji
ga moze optuziti za zlocin... On je sputan - definitivno... Poaro
je uzbudjen - on polako zatvara krug oko ubice. Hejstings na sledeci
nacin opisuje Poaroovo uzbudjenje: "Dok smo zurno odlazili
iz kuce, jos jednom sam ga pogledao. Cesto sam i ranije uocio da,
kad bi ga nesto uzbudilo, njegove oci bi pozelenele, kao kod macke.
Sad su sijale kao smaragdi... Poaro me je uveo u svoju sobu. Ponudio
mi je jednu od tankih i kratkih ruskih cigareta koje je povremeno
pusio. Razvesilo me je kad sam primetio kako je odlagao upotrebljene
sibice u mali porcelanski cup..."
Kada je vec doslo do glavnog pretresa, u istragu se uplicu
u inspektor Dzap i njegov saradnik, nadzornik Samerhejv... Dzap
svom kolegi prica o Poarou: "Bilo je to 1904. kad smo on
i ja radili zajedno... slucaj Aberkrombi, falsifikovanje... secate
se, uvacen je u Briselu. Ah, to su bili dani, gospodo. Secate li
se "Barona" Napravio je prilicnu guzvu! Pola evropske
policije tragalo je za njim! Uhvatili smo ga u Antverpenu... zahvaljujuci
gospodinu Poarou..." I sada su ovde u Stajlzu. Ono sto
je za prostodusnog Dzapa bio jasan slucaj za Poaroa nije bio. Dzap
je malo poljuljan. Govori svom mladjem kolegi: "Nema coveka
ciju bih procenu pre prihvatio nego njegovu. Ako se mnogo ne varam,
on ima nesto u rukavu."
Poaro i dalje gleda i isputuje ljude i predmete oko sebe... Pronalazi
laznu bradu na tavanu kuce, parce zelene tkanine zaglavljeno u
bravi na vratima... Vece uoci ubistva cetiri pisma su otposlata
iz Stajlz Korta... Njemu je jako bitno da sazna kome su pisma poslata...
Da li su dve svadje bile istog popodneva ili jedna i da li je u
4 popodne napisan jedan testament a nesto kasnije i drugi i zasto...?
Ko je obio bravu na torbi sa dokumentima i sta je pisalo na papiru
koga se ubica morao po svaku cenu docepati?
Poaro definitivno zna ko je ubica ali nema opipljivi dokaz. I ubica
traga za tim istim dokazom. On zna gde je ali nema priliku da dodje
do njega. Poaro je besan - prolazi vreme. On pokusava da se smiri
i koncentrise na svoj uobicajen nacin - praveci kule od karata.
Hejstings je zapanjen, misleci da je njegov mali prijatelj definitivno
presao s one strane zdravog razuma. "Ne, mon ami, nisam
podetinjio. Smirujem zivce, to je sve. Ovaj posao zahteva preciznost
prstiju. Uz preciznost prstiju ide preciznost mozga. A nikad mi
nije bila potrebnija nego sad! - snazno udarivsi u sto, Poaro je
srusio pazljivo sagradjenu tvorevinu - Mogu da podignem kucu od
karata visoku sedam spratova, ali ne mogu (udarac) da pronadjem
(udarac) - tu poslednju kariku o kojoj sam vam pricao... Opet je
poceo polako da slaze karte, govoreci: "Radi se tako! Stavljajuci
jednu kartu na drugu, sa matematickom preciznoscu!..."
A onda je Hejstings, ne znajuci, kako to obicno i biva kada
su njih dvojica u pitanju u Agatinim romanima... rekao kao usput:
"Kakvu sigurnu ruku imate. Cini mi se da sam samo jednom primetio
da vam se ruka zatresla"... Poaro rece sasvim mirno: "U
situaciji kad sam pobesneo - nema sumnje..." a Hejstings nastavi
opusteno: "Bilo je to kad ste ...." i eto tako i ne znajuci
pokazao svom prijatelju put do karike koja mu je nedostajala."
Bio je to kratak prikaz radnje i glavnih likova prvog objavljenog
romana tada tridesetogodisnje Agate Kristi. Ovaj roman, se moze,
po broju zapleta i obrta, kao i neocekivanih razresenja, zacinjen
obavezno sa malo romantike na kraju, svrstati u klasike Agatinih
krimi romana i okarakterisati, bez sumnje, kao jedan od najboljih.
*** Ako ste procitali ovaj roman volela bih da se ovde nadju
i vasi komentari.
UKOLIKO STE NEDAVNO PROCITALI OVU KNJIGU
I ZELITE SA NAMA DA PODELITE VASE UTISKE - UCINITE TO ODMAH...
UKOLIKO IMATE OVU KNJIGU KAO NEKO YU (cro-ser-bih-slo-cg-mak)
IZDANJE, A MI NEMAMO TAJ OMOT PRIKAZAN NA OVOJ STRANICI, MOLIMO VAS
DA UKOLIKO IMATE MOGUCNOSTI DA NAM GA SKENIRATE I POSALJETE NA NAS
KAKO BISMO DOPUNILI OVU STRANICU