PREDHODNA STRANA POCETAK NAREDNA STRANA Agatha Christie, poznata u svetu kao pisac kriminalistickih romana, objavila je preko 80 romana i zbirki kratkih prica. Prevodjena vise od Sekspira, njena dela su prodata u preko milijardu primeraka samo na engleskom jeziku i u jos toliko primeraka na preko 100 jezika na koje su prevedena, tako da sa pravom nosi titulu "Kraljice zlocina". Jedino su Sekspirova dela i Biblija bili vise prodavani, ali Sekspira je prevazisla po broju jezika na koje je prevedena, tako da se ona i brojem svojih dela svakako smesta u sam vrh svetske knjizevnosti kao najproduktivniji pisac svih vremena. Za 56 godina njene spisateljske aktivnosti napisala je i objavila 66 kriminalistickih romana, vise od 150 kratkih prica koje su objavljene u preko 20 zbirki, na desetine kracih i duzih pozorisnih komada, od kojih je najpoznatija svakako "Misolovka" koja je samo u Londonu u Ambassadors Theatre, igrana bez prekida vise od 30 godina i bila izvodjena bezmalo 9.000 puta, a do sada u svetu imala vise od 20.000 izvodjenja i traje vise od 50 godina. Nekoliko desetina filmova i TV serija je snimljeno po motivima njenih romana. Kada je zapocinjala pisanje svoje autobiografije,1950. godine u Iraku, Agata je napisala: "Morala bih pisati detektivski roman, ali s piscevom prirodnom potrebom da pise bilo sta osim onoga sto bi trebalo pisati, ceznem, prilicno neocekivano, da napisem autobiografiju. Potreba da se pise autobiografija, tako su mi rekli, obuzima svakoga prije ili kasnije. Iznenada je i mene obuzela" "...Cini mi se da se zivot sastoji od tri dijela: od zanimljive i obicno ugodne sadasnjosti koja juri naprijed iz minute u minutu fatalnom brzinom; od buducnosti, nejasne i nesigurne, za koju covjek moze stvoriti bezbroj zanimljivih planova, sto neobuzdanijih i nevjerojatnijih to bolje jer ste - buduci da nista nece ispasti onako kako ste ocekivali - barem imali zadovoljstvo u stvaranju planova; i trece, od proslosti, sjecanja i realnosti koje su temelji covjekova sadasnjeg zivota, iznenada dozvani natrag nekim mirisom, konturom brezuljaka, starom pjesmom - nekom trivijalnoscu zbog koje covjek iznenada kaze, "Sjecam se..." s posebnim i sasvim neobjasnjivim zadovoljstvom..." "... To je jedno od zadovoljstava sto ih donose godine, svakako vrlo zabavno - sjecati se. Nazalost, covjek cesto zeli ne samo da se sjeca, vec i da govori o onome cega se sjeca. A to je, morate biti svjesni, dosadno drugim ljudima. Zasto bi ih moralo zanimati ono sto je, uostalom vas zivot, ne njihov? ..." Mi smo ovde, naravno zato sto nas zanima zivot Agate Kristi, i zato cete upravo na narednim stranicama pronaci ono sto je zapisano o Agati, kao i ono sto nam je ona sama kazala o sebi i svom zivotu kroz svoju "Autobiografiju". Naci ce se tu ne samo biografski podaci vec i njene razne recenice koje su, barem meni, bile zanimljive, i koje sam pozelela da podelim sa vama. Nadam se da niko nece zameriti na tome sto sam iz ovog kapitalnog dela od gotovo 600 stranica izdvojila mozda tek dvadesetak, mozda i manje i prenela vam ih ovde... Agatha Mary Clarissa Miller je rodjena 15. septembra 1890. godine u kuci "Ashfield" u Barton Roadu, u mestu Torquay, oblast Devon u Engleskoj, kao cerka Fredericka Alvah Millera, Amerikanca i Clarisse Boehmer Miller, Engleskinje, kao najmladje od troje dece - brata Montyja i sestre Madge, u patrijahalnoj, uglednoj porodici. Otac joj je umro dok je jos bila dete, u njenoj jedanaestoj godini. Odgajana i vaspitavana pod nadzorom guvernanti i tutora, nikada nije pohadjala skolu, ali je vec u petoj godini citala i pisala. Jos dok je bila dete, razne kreativne igre privlacile su njenu paznju i kao prilicno povucena i stidljiva, tesko je izrazavala svoja osecanja, sa godinama se okretavsi muzici kao nacinu izrazavanja, a kasnije i pisanju pod budnim nadzorom i uz ohrabrivanje majke. Vec sa dvanaest godina pocinje da pise poeziju i kratke price i da ih na majcin savet salje magazinima. "...Jedna od najsretnijih stvari koje vam se mogu dogoditi u zivotu jest da imate sretno detinjstvo. Ja sam imala vrlo sretno detinjstvo. Imala sam dom i vrt koje sam voljela; mudru i strpljivu dadilju; za oca i majku dvoje ljudi koji su se odano voljeli te su svoj brak i roditeljstvo ucinili uspjesnima..." Njen otac je kao Amerikanac, automatski smatran bogatim, ali Agata kaze da oni nisu bili imucni kao vecina njihovih prijatelja, samo su mogli lagodnije da zive od njih zahvaljujuci prihodima od rente. Nisu imali ni batlera, ni lakeja, ni konje, ni kocijase. Imali su troje slugu sto je tada bio minumum i u sve posete i odlaske na caj islo se uvek pesice cak i po najlosijem vremenu, osim kada bi se islo na neki vazan prijem u osetljivim haljinama, kojom prilikom bi se narucivao "taksi"... S druge strane, obroci koji su se sluzili u kuci su bili jako bogati i najvise se trosilo upravo na hranu. Svake nedelje barem jednom bi se pravili prijemi za najmanje desetoro gostiju sto je sve morala da spremi samo jedna kuvarica... Agata i njen otac Frederic Miller "...Gledajuci unatrag, osjecam da je nasa kuca bila istinski sretna kuca. to je najvise zasluga mojega oca, jer je on bio vrlo ugodan covjek..." S druge strane... "...Prema suvremenim standardima moj otac vjerovatno ne bi dobio priznanje. Bio je lijen. Bili su to dani rente, a ako ste imali rentu niste radili..." Tako da je Agatin otac jutra provodio u svom klubu, vracao se kuci taksijem na rucak, zatim je opet isao poslepodne u klub i vracao se kuci za veceru... U vreme sezone dane je provodio u kriket klubu ciji je bio predsednik. Imao je dosta prijatelja i u njihovom domu jednom nedeljno su pravljena velika primanja. "...Tek sam kasnije shvatila koliko je bio omiljen covjek. Nakon njegove smrti stizala su pisma iz celog svijeta...". Opisujuci svog oca Agata dalje kaze: "...Nije imao mnogo istaknutih znacajki. Nije bio posebno inteligentan. Mislim da je imao jednostavno srce puno ljubavi i zaista mu je bilo stalo do bliznjih. Imao je mnogo smisla za humor i lako je nasmijavao ljude. U njega nije bilo podlosti niti ljubomore i bio je gotovo fantasticno velikodusan. Po prirodi je bio sretan i vedar..." Frederik Miler je bio pastorak tetke Agatine majke, Klare Miler, koja ju je usvojila i upoznao ju je kao desetogodisnju devojcicu, dok je on imao dvadesetak godina. Klara Miler ga je oduvek obozavala jer je bio tako ljubazan prema njoj. "Uvijek je osjecao nesto posebno za to zaljubljeno dijete. Cuvao je njezina detinjasta pisma i pjesme koje mu je pisala i nakon velikog niza flertova u Americi vratio se kuci u Englesku i zamolio mirnu malu rodjakinju da mu bude zenom..." Agatina majka Clara Miler "...Moja je majka bila potpuno drukcija. Bila je zagonetna i ocaravajuca licnost - snaznija od oca - zapanjujuce originalna u svojim idejama, plaha i bez imalo povjerenja u sebe, a u dnu duse, mislim, prirodno melankonlicna... Posluga i djeca bili su joj odani i svaku bi njezinu rijec smjesta poslusali. Bila bi mogla postati prvorazredna odgojiteljica. Sve sto vam je rekla smjesta bi postalo uzbudljivo i znacajno. Jednolicnost joj je bila dosadna te je skakala s jednog predmeta na drugi tako da je razgovor s njome ponekad zbunjivao..." Mala Agata je imala veliku podrsku kod svoje majke kada je bilo u pitanju bilo kakvo umetnicko izrazavanje, u pocetku gluma i muzika, a kasnije i pisanje. Agatina majka je imala nesretno detinjstvo i jos kao sasvim mala ostala je bez oca, pa se njena majka namucila da odgaji sama cetvoro dece. Dobila je ponudu od svoje starije sestre koja je imala bogatog muza da joj da jedno dete da ga ona usvoji, sto mlada siromasna udovica nije mogla odbije, tako da je Agatina majka jos kao devojcica bila odvojena od svoja tri brata i majke, otisavsi na sever Engleske. "...Mislim da je ojadjenost koju je osjecala, duboka rana zbog toga sto je nezeljena, obojila njezin stav prema zivotu. Zbog toga je izgubila povjerenje u sebe i postala sumnjicava prema naklonosti ljudi..." Klara Miler je bila desetak godina mladja od oca i voljela ga je odano jos kao desetogodisnja djevojcica. Ona je imala jako izrazenu intuiciju, koja se povremeno, po Agatinim recima, priblizavala vidovitoscu jer je cesto znala sta drugi ljudi misle. Agati je sestra jednom cak izjavila: "Ako zelim da majka nesto ne sazna, cak i ne mislim na to ako je ona u sobi..." PREDHODNA STRANA POCETAK NAREDNA STRANA Oznaceni delovi preneti doslovno iz knjige Agata Kristi - "Autobiografija" - Izdanje "Globus" Zagreb, 1980. god u prevodu Dunje Vrazic-Stejskal. Nadam se da se ovim ne krse nicija autorska ili prevodilacka prava obzirom da se ovo izdanje vec dugi niz godina ne moze naci u slobodnoj prodaji. Ukoliko neki izdavac ovo delo ponovo bude objavio, molim da me kontaktira i obavesti o tome, pa cu ukoliko bude potrebno izmeniti ove stranice u dogovoru sa njim. Ukoliko je nesto SADA sporno, takodje molim da me kontaktirate i obavestite o tome kako bismo nasli prikladno resenje. Vi ste posetilac od 01.10.2003. Copyright © 2003 - 2011 www.agatha-christie.net All Rights Reserved